Umjetni borovi
Umjetna božićna drvca na prvi pogled djeluju praktično: ne treba ih zalijevati i traju godinama. No, iza te „udobnosti“ krije se cijeli niz problema koji pogađaju i okoliš i društvo. Umjetna božićna drvca imaju rok trajanja: umjetna drvca s vremenom gube boju, oblik i sjaj, grane se savijaju, iglice otpadaju, a metalni dijelovi mogu korodirati te zahtijevaju zamjenu.
Umjetna božićna drvca, plastična drvca nisu ni ekološka ni održiva. Izrađuju se od PVC-a (polivinilklorida) – jednog od najštetnijih oblika plastike. Za njegovu proizvodnju koriste se nafta, plin i toksični aditivi, a tijekom procesa nastaju opasne kemikalije koje onečišćuju zrak, tlo i vodu. Kad se plastično drvce jednom baci, ono ne trune stoljećima. Većina završi na odlagalištima ili u spalionicama, gdje ispušta kancerogene spojeve poput dioksina. Dakle, „vječno drvce“ doslovno znači – vječni otpad.
Umjetna božićna drvca, plastična drvca uništavaju lokalnu ekonomiju. Umjesto da kupujemo drvca iz obližnjih rasadnika ili od lokalnih proizvođača koji sade, njeguju i ponovno pošumljavaju, novac odlazi u uvoz jeftinih kineskih kopija. Time se gase mala obiteljska gospodarstva i zanemaruje domaća tradicija uzgoja zimzelenih stabala.
Treće, plastično drvce nema dušu. Ono ne miriši na šumu, ne donosi toplinu doma, ne podsjeća na djetinjstvo i pravu zimu. Nije simbol prirode, nego nusprodukt industrijskog otpada, reciklirana iluzija blagdana koja sjaji pod LED lampicama, ali iza sebe ostavlja sjenu ekološkog duga.
Pravo božićno drvce raste, upija CO₂, daje kisik i, kad mu dođe kraj, može se reciklirati ili pretvoriti u kompost. Plastično drvce ne daje ništa – ni život, ni miris, ni smisao.
Zato, kad biraš božićno drvce, sjeti se: plastika možda traje duže, ali priroda traje vječno – ako je ne gušimo plastikom.
Svake godine milijuni plastičnih božićnih drvaca završe u domovima širom svijeta – i time milijuni kilograma plastike završe na našem planetu. Iza sjaja tih „vječnih drvaca“ krije se ekološka katastrofa koja traje stoljećima.
Proizvodnja plastičnog božićnog drvca = zagađenje zraka, tla i vode
Zdravstveni i Sigurnosni Razlozi (Toksini)
Nepoznato Podrijetlo Materijala: Vrlo je teško saznati točan sastav i podrijetlo materijala od kojeg je umjetno drvce napravljeno.
Sadržaj Olova: Starija ili jeftinija umjetna drvca često sadrže tragove olova koje služi za stabilizaciju PVC-a.
Ispuštanje Hlapivih Spojeva (VOC): PVC može ispuštati hlapive organske spojeve koji mogu iritirati oči, nos i pluća.
Ftalati: Neka umjetna drvca sadrže ftalate (kemikalije za omekšavanje plastike) koji su zabranjeni u igračkama zbog potencijalnog narušavanja hormonalne ravnoteže.
Plijesni i Prašina: Ako se ne skladišti pravilno, može skupljati plijesan i prašinu, što može izazvati alergije i probleme s disanjem kada se unese u dom.
Transport: Većina se proizvodi u Aziji, što uključuje dalek transport i dodatno povećava emisije CO2.
Plastična drvca izrađuju se od PVC-a (polivinilklorida), jedne od najtoksičnijih vrsta plastike. Za svako drvce potrebno je:
- ~10 kg nafte,
- velike količine energije,
- i čitav niz kemikalija (olovo, kadmij, ftalati) koje završavaju u okolišu.
Tijekom proizvodnje PVC-a oslobađaju se dioksini – među najopasnijim spojevima koje čovjek poznaje. Oni se nakupljaju u tlu i vodi, ulaze u hranidbeni lanac i uzrokuju rak, hormonalne poremećaje i neplodnost.
Uvozna plastika ubija lokalnu ekonomiju
Više od 85 % plastičnih drvaca dolazi iz Kine, proizvedenih u tvornicama koje eksploatiraju radnike i zagađuju rijeke. Taj uvoz oduzima prihod domaćim proizvođačima živih drvaca, koji svake godine sade nova stabla i zapošljavaju lokalne obitelji.
Svako kupljeno plastično drvce znači manje pošumljavanja i manje podrške domaćem gospodarstvu.
PVC se ne može reciklirati u potpunosti. Kad plastično drvce završi na odlagalištu, razgrađuje se više od 500 godina. Spaljivanje nije rješenje – pri izgaranju oslobađa klorovodične pare i dioksine.
Drugim riječima: svako „umjetno drvce“ koje je ikad kupljeno i dalje negdje postoji – trune, ispušta toksine ili pluta oceanima.
Pravo drvce raste na polju, ne u tvornici. Dok raste, apsorbira CO₂, proizvodi kisik i pruža stanište životinjama. Nakon blagdana može se usitniti i kompostirati ili koristiti kao biomasu za grijanje.
U većini zemalja, nova sadnja nadmašuje sječu, što znači da prirodna drvca doprinose kružnoj ekonomiji i obnovi šuma.
Plastično drvce nije tradicija – to je marketinška prevara
Plastična drvca pojavila su se tek 1970-ih kao nusprodukt industrije PVC-a. Nisu tradicija, nisu priroda, nisu ljepota – to su plastični kipovi Božića, hladni, umjetni i otrovni.
Prava tradicija miriše na bor, smolu i djetinjstvo – ne na plastiku i naftu
Ne kupuj plastiku za Božić.
Kupnjom plastičnog drvca podržavaš:
- Naftnu industriju
- Toksičnu proizvodnju
- Zagađenje oceana
- Uništenje lokalne ekonomije